top of page

...jer ovdje je sigurno.

Prostor za tebe.

About

O meni

Dobrodošli na stranicu Savjetovališta- Prostor za tebe.

Moje ime je Kristina. Po struci sam socijalni pedagog i gestalt psihoterapeut, sa iskustvom od 17 godina rada s najranjivijim skupinama društva. Kao psihoterapeut radim od 2009., počevši kao edukant, no sjećam se prvih iskustava terapijskog rada "na svojoj koži" još kroz studij, kad sam pomislila -bez ovoga više ne ide. Bila je to ljubav na prvi pogled, rad na sebi me trajno zaokupio i inspirirao, a rad s drugima odredio moj životni poziv.  Gestalt psihoterapija, te edukacije iz svjesnosti daha i tjelesno orijentiranih pristupa su mi dale okvir, ....

kika-torzo.jpg
Treatment

Područja rada

Roditeljstvo i rani razvoj djeteta
Partnerstvo i bliski odnosi
Adolescentske krize

Bolje razumijevanje sebe, pronalazak smisla u onome kako smo odrastali kao djeca, ima duboki utjecaj na to kakav odnos imamo sa svojom djecom i kako ih odgajamo. Istraživanja su pokazala (Siegel,2003.) ako ste imali teško djetinjstvo ne znači da ćete kao roditelj činiti iste pogreške- ako imate dublje razumijevanje sebe i svojih ranih iskustava. Ako ih nemate, povijest se ponavlja i negativni obrasci unutar obitelji se vrlo vjerojatno ponavljaju. Ne možemo promijeniti povijest, no možemo promijeniti razumijevanje svojih ranih iskustava, i kako ono utječe na našu sadašnjost.

Depresija

„Ako depresiji pristupimo na odre­đen način, ona predstavlja detektor laži posljednje instance. Time što vas na neko vrijeme izbaci iz tračnica omogućuje vam da se oslobodite zastarjelih ideja prema kojima ste živ­jeli i da prihvatite nove ideje. Pokazuje vam da je vaš način života ne­podnošljiv, da nije za vas. Polagano vas podučava kakav bi vam način života daleko bolje odgovarao. Dakako, ne obra­tite li na nju pozornost, vratit će se i sljedeći vas put napasti još jače, sve dok ne shvatite poruku.“

Dok je za zaljubljenost ključno PREPOZNAVANJE, za ljubav je ključno POZNAVANJE: ljubav proizlazi iz bliskosti, dugotrajnog i potankog promatranja tuđe duše(Lewis, Amini, Lannon, 2009.).

Kada prođe zanesenost zaljubljenosti, slijedi pravo upoznavanje i partnerstvo, koje često teško odolijeva očekivanjima koja se gomilaju s obje strane. Imago terapija odnosa govori da je ljubav način da nas priroda „prevari“ u pronalasku onog partnera koji nam najviše pomaže u osobnom razvoju, a najmanje u stanju nam to pružiti. Jer nikoga ne možemo prisiliti na promjenu, čak ni samoga sebe. „Razmišljanje da će nas ljubav spasiti, da će riješiti sve naše probleme i osigurati nam neprestano stanje sreće ili sigurnosti, samo nas drži u fantazijama i iluzijama i oslabljuje pravu snagu ljubavi, a to je snaga transformacije“ (Bucay, 2000.).

Socijalna anksioznost

Socijalno anksiozne osobe osjećaju opasnost i „oči svih drugih uperene na njih“ i kad realno to nije tako- u odnosu na pojedince koji nisu anksiozni, socijalno anksiozne osobe sklonije su usmjeravati pažnju na prijeteće podražaje u svojoj socijalnoj okolini, kao i na sebe i svoja negativna uvjerenja o sebi (Maričić, 2015.). Sklonije su fokusirati se na dokaze o neuspjehu i nesposobnosti, te postati presamokritični. Osjećaju intenzivnu nelagodu jesti na javnom mjestu, doći na zabavu, priključiti se razgovoru s više ljudi. Strah može biti toliko nepodnošljiv da osoba u konačnici i izbjegava pojedine situacije, kako bi izbjegla intenzivan stres koji prati određenu situaciju.

Zašto se adolescent ne ponaša u skladu s očekivanjima svojih roditelja? Jer to nije njegov posao. Njegov posao jest da pronađe svoje ja, drugačije od maminog i tatinog ja, i po svoj prilici puno sličnije svom najboljem prijatelju/ici. Adolescent postaje filtar za sve ono što mu „ne drži vodu“ u vezi sa svojim roditeljima, i na to ih svakodnevno podsjeća. On/a kritički razabire dijelove onoga što ste ga učili, vaših života i osobnosti, i isprobava, prokušava, uzima ili odbacuje. A to čini na dramatičan i često neobazriv način. I to je iznimno teško roditelju prihvatiti. A za adolescenta jednako teško, jer vidi da razočarava, povrjeđuje, preplavljuje, te da nema uvažavanje, sigurnost i povezanost koja mu treba.

Trauma

„Traumatski događaj je nešto što je previše, preiznenadno, prebrzo.“ (Peter Levine). Trauma prelazi osobne granice tolerancije abruptno i naglo, i rezultira osjećajima perzistirajuće preplavljenosti, bespomoćnosti, boli i straha. Tijelo koje je preživjelo traumu radi „stvari“ koje ne očekujemo i koje nam mogu otežavati svakodnevicu. Unutar terapijskog pravca SE, miče se fokus s onoga što se desilo, i skreće se pozornost na to kako je događaj utjecao na živčani sustav, te kako sustav odgovara. Preko tih informacija možemo pristupiti poteškoćama u živčanom sustavu UPRAVO SADA. Ne možemo promijeniti prošlost, no možemo osobi pomoći da se nosi s tim što se dešava upravo sada.

Contact
bottom of page